<\/p>\n
Ju\u017enoitalsko u\u010denje o du\u0161i<\/strong><\/p>\n Izvorni znanstveni \u010dlanak \u017deljko Kalu\u0111erovi\u0107<\/strong>\u00a0; Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija<\/p>\n Puni tekst: hrvatski, pdf<\/strong> (221 KB) <\/a><\/p>\n Sa\u017eetak<\/strong> Klju\u010dne rije\u010di<\/strong> \n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ju\u017enoitalsko u\u010denje o du\u0161i Izvorni znanstveni \u010dlanak https:\/\/doi.org\/10.24141\/1\/3\/1\/2 \u017deljko Kalu\u0111erovi\u0107\u00a0; Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija Puni tekst: hrvatski, pdf (221 KB) Sa\u017eetak U radu se istra\u017euju posredno i neposredno sa\u010duvani stavovi Pitagore i pitagorejaca koji, po autorovu mi\u0161ljenju, predstavljaju ishodi\u0161nu to\u010dku odstupanja od glavnog toka zapadne filozofije i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":288,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-633","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/633","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=633"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/633\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":634,"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/633\/revisions\/634"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/288"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jahs.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=633"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nhttps:\/\/doi.org\/10.24141\/1\/3\/1\/2<\/a><\/p>\n
\nU radu se istra\u017euju posredno i neposredno sa\u010duvani stavovi Pitagore i pitagorejaca koji, po autorovu mi\u0161ljenju, predstavljaju ishodi\u0161nu to\u010dku odstupanja od glavnog toka zapadne filozofije i anticipiraju ve\u0107inu kasnijih modaliteta neantropocentri\u010dnih pristupa. Fragmenti italskih mislilaca, druga\u010dije re\u010deno, mogu poslu\u017eiti gotovo kao smjernice danas tako aktualnim (bio)eti\u010dkim zahtjevima za novim i druga\u010dijim rje\u0161avanjem relacije izme\u0111u ljudi i tzv. neljudskih \u017eivih bi\u0107a. Pitagorejska ideja da su svi oblici \u017eivota srodni nije samo dovela u vezu ljude sa \u017eivotinjama i biljkama nego i nagovijestila da ljudska du\u0161a, dodu\u0161e tek nakon pro\u010di\u0161\u0107enja, mo\u017ee posti\u0107i stapanje s vje\u010dnom i bo\u017eanskom du\u0161om, kojoj po svojoj prirodi i pripada. Na vezu i analogiju koja se mo\u017ee uspostaviti izme\u0111u \u010dovjeka i univerzuma upu\u0107uje Aristotelova konstatacija kako je prema pitagorejcima mogu\u0107e da bilo koja du\u0161a u\u0111e u bilo koje tijelo. Ovo srodstvo svih varijeteta \u017eivota bila je nu\u017ena pretpostavka pitagorejskog u\u010denja o besmrtnosti i seobi du\u0161a. O palingenesiji izvje\u0161tava Ksenofan poznatim rije\u010dima da je Pitagora u prolazu vidio kako neki ljudi tuku psa pa im je rekao da to vi\u0161e ne rade, jer je po jaukanju \u017eivotinje prepoznao da je to du\u0161a njegova prijatelja. Iz 7. fragmenta Kolofonjanina vidljivo je za\u0161to srodstvo svih bi\u0107a koje je u vezi s u\u010denjem o seobi du\u0161a stoji u osnovi pitagorejske zabrane jedenja \u017eivotinjskog mesa. Pitagorino prepoznavanje du\u0161e prijatelja utjelovljene u psu ilustrira i preno\u0161enje osobnog identiteta na psyche, \u0161to zna\u010di da osobnost na neki na\u010din pre\u017eivljava u selidbama du\u0161e i da postoji kontinuitet identiteta. Zaklju\u010dak je koji se mo\u017ee izvesti, barem implicitno, da su oduhovljena bi\u0107a, dakle, i \u017eivotinje, ali i neke biljke, u odre\u0111enom smislu svjesna bi\u0107a.<\/p>\n
\nPitagora i pitagorejci<\/a>; neantropocentrizam<\/a>; srodnost<\/a>; \u017eivot<\/a>; du\u0161a<\/a>; u\u010denje<\/a>; besmrtnost<\/a>; palingenesia<\/a><\/p>\n