HrvatskiUključenost u fizioterapiju i tjelesne aktivnosti osoba s mijastenijom gravis
1 Marija Marinović
1 Mirjana Telebuh
2 Iva Lončarić Kelečić
1 Gordana Grozdek Čovčić
3 Želimir Bertić
1 Mihaela Grubišić
1 Zdravstveno veleučilište Zagreb
2 Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala, KBC Zagreb
3 Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije
Sažetak
Mijastenija gravis jest autoimuna neuromuskularna bolest pri kojoj organizam stvara protutijela protiv receptora na mišićnim stanicama i tako sprječava prijenos podražaja sa živaca na mišiće. Mišići se brzo umaraju i javlja se slabost mišića. Cilj istraživanja bio je provjeriti koliko su oboljeli od mijastenije gravis uključeni u fizioterapijski program i druge oblike tjelesne aktivnosti te ispitati stav oboljelih o ulozi tjelesne aktivnosti na njihovu bolest te postoji li razlika funkcioniranja u svakodnevnom životu kod oboljelih s obzirom na poteškoće
povezane s inkontinencijom, operaciju timusa i na spol. U istraživanju je sudjelovalo 211 ispitanika s dijagnosticiranom mijastenijom gravis, 181 žena (85,8 %) te 30 muškaraca (14,2 %), prosječne dobi 39 godina. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da većina ispitanika smatra kako planirana tjelesna aktivnost pogoršava njihovo zdravstveno stanje, nema utjecaja ili nisu upoznati s učincima na zdravstveno stanje, manje su tjelesno aktivne i većinski nisu uključene u proces fizioterapije ni u neki drugi vid tjelesne aktivnosti. Statistički značajna
razlika funkcioniranja u svakodnevnom životu nađena je kod osoba koje su operirale timus (p < 0,00) i koje imaju problema s inkontinencijom (p < 0,00). Neupitno je da mijastenija gravis dovodi do smanjenja funkcioniranja u svakodnevnom životu te da edukacija oboljelih o važnosti terapijskog vježbanja donosi benefite u smislu boljeg funkcioniranja za oboljele od mijastenije gravis.
Ključne riječi: mijastenija gravis, fizioterapija, terapijske vježbe, inkontinencija, funkcioniranje u svakodnevnom životu