Praksa dijabetologa i dijabetoloških medicinskih sestara u vezi s provjerom seksualne disfunkcije kod hrvatskih bolesnika sa šećernom bolešću
Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.24141/1/2/1/3
Dea Ajduković ; Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac, Klinička bolnica Merkur; Zdravstveno veleučilište Zagreb
Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB)
Sažetak
U ovom se istraživanju ispitivala klinička praksa liječnika dijabetologa i dijabetoloških medicinskih sestara u vezi sa seksualnom disfunkcijom (SD) u hrvatskih bolesnika sa šećernom bolešću. Uključeno je 39 liječnika i 33 medicinske sestre, koji su anonimnim upitnikom dali podatke o svojim osobnim karakteristikama, učestalosti pitanja bolesnika sa šećernom bolešću o SD-u, vjerojatnosti da o tim smetnjama pitaju bolesnike s različitim medicinskim i nemedicinskim karakteristikama te o svojoj procjeni prepreka uključivanju SD-a u redovitu dijabetološku praksu.
Dvije trećine liječnika (n = 26) i najveći dio medicinskih sestara (n = 28) o SD-u pita manje od polovine muškaraca s dijabetesom; 7,7 % dijabetologa o SD-a pita gotovo svakog bolesnika, a 15,4 % o tome ne pita gotovo nijednog bolesnika. Više od polovice medicinskih sestara (n = 17) o seksualnoj disfunkciji ne pita gotovo nijednog bolesnika. Dijabetolozi o SD-u najvjerojatnije pitaju bolesnike s trajanjem dijabetesa dužim od 10 godina te sa simptomatskim (ali ne krajnjim) komplikacijama šećerne bolesti. Također, o SD-u vjerojatnije pitaju bolesnike koje doživljavaju ugodnima u komunikaciji, kao i bolesnike koji su mlađi, urbani, oženjeni i za koje pretpostavljaju da su boljih imovinskih prilika. Glavne prepreke uključivanju SD-a u dijabetološku obradu uključuju brigu da bi to bolesnicima bilo nelagodno te nedostatak znanja i vremena za liječenje te smetnje.
Ključne riječi
šećerna bolest; seksualna disfunkcija; erektilna disfunkcija; dijabetologija; klinička praksa; sestrinstvo