Usporedba dviju fizioterapijskih metoda kod nespecifične boli u vratu
Pregledni rad
https://doi.org/10.24141/1/3/1/9
Tomislav Rumbak; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice, Hrvatska
Olivera Petrak; Katedra za zdravstvenu psihologiju, Zdravstveno veleučilište Zagreb, Hrvatska
Puni tekst: hrvatski, pdf (232 KB)
Sažetak
Bol u vratu jedna je od najčešćih bolnih senzacija uzrokovana dugotrajnim zadržavanjem glave u jednom položaju, dugotrajnom stereotipnom aktivnošću ruku ispred tijela, sve manjom zastupljenošću dinamičkih aktivnosti te stresom. Bol je popraćena smanjenom pokretljivošću vrata te poteškoćama s ravnotežom, poglavito u kroničnom stanju. Iako postoje brojne metode kojima se tretira nespecifična bol u vratu, nisu popraćene zadovoljavajućim brojem istraživanja o djelotvornosti.
Cilj je rada utvrditi djelotvornost dvaju različitih fizioterapijskih pristupa u smanjenju boli, povećanju sagitalnog, frontalnog i transverzalnog indeksa gibljivosti te poboljšanju ravnoteže osoba s nespecifičnom boli u vratu.
Istraživanje je provedeno u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, a sudjelovalo je 30 pacijenata, pri čemu su polovicu tretirali fizioterapeuti kroz metode manipulacije mekog tkiva, trakciju i mobilizaciju glave (relaksacijska skupina), dok je druga skupina od petnaest sudionika educirana za izvođenje statičkih vježbi snage i vježbi disanja u svrhu relaksacije (izometrička skupina). Promatrane varijable, opseg pokreta, bol i balans, mjerene su prije i nakon terapije u trajanju od 15 dana. Uzorak je sastavljen od 80 % žena i 20 % muškaraca, prosječna je starost u izometričkoj skupini 55,6 godina, a u relaksacijskoj skupini 52,4 godina. Nema značajne razlike među skupinama po dobi, spolu, kao ni po promatranim kriterijima.
Prije terapije prisutna je jaka bol, pokretljivost vrata je ograničena, a održavanje ravnoteže na jednoj nozi kratkotrajno, pri čemu ne postoji značajna razlika među skupinama. Rezultati nakon terapije pokazuju pozitivne pomake, uz velik glavni efekt: obje metode znatno djeluju na smanjenje boli, povećanje gibljivosti u sve tri promatrane ravnine te rezultatima na testu ravnoteže na klupici i testu „ustani i kreni”. Među skupinama nema znatne interakcije ni za jedan promatrani kriterij.
Značajne razlike u djelotvornosti dviju terapija dobivene su za frontalnu gibljivost te za ravnotežu na desnoj nozi, gdje izometrička skupina pokazuje znatno veći napredak. Obje terapijske metode ublažile su tegobe i poboljšale stanje pacijenata s nespecifičnom boli u vratu, a postoje sporadični pokazatelji o većoj djelotvornosti statičkih vježbi snage i vježbi disanja.
Ključne riječi
nespecifična bol u vratu; pokretljivost vrata; manipulacija i mobilizacija vrata; izometričke vježbe za vrat