HrvatskiKontrola okratoksina A u sušenom voću
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.24141/1/4/2/9
Robert Kecerin ; Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Marinko Petrović ; Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Ivana Prskalo ; Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Vedran Jagić ; Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Dario Lasić ; Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Puni tekst: hrvatski, pdf (3 MB)
Sažetak
Okratoksini su podgrupa mikotoksina koje stvaraju plijesni iz roda Aspergillus ochraceus i Penicillium viridicatum. Najpoznatiji je i najtoksičniji okratoksin A, manje je toksičan okratoksin B, a okratoksin C dobiven je samo u laboratorijskim uvjetima. Na pokusnim životinjama dokazan je nefrotoksičan, karcinogen, teratogen te imunosupresivan učinak okratoksina A, a novija istraživanja dokazuju da ima i štetan učinak na reproduktivno zdravlje ljudi. Najčešće se stvara na usjevima nakon žetve ako govorimo o žitaricama, ali predstavlja znatan zdravstveni te gospodarski problem i u proizvodnji, preradi, skladištenju i distribuciji drugih kultura kao što su začini, kava, mahunarke, orašasti plodovi, vino, pivo, sušeno voće i sl.
S obzirom na to da sadrži niz vrijednih hranjivih tvari (polifenoli, vlakna, vitamini, minerali, šećeri i sl.), sušeno se voće proizvodi diljem svijeta pa u mnogim zemljama čini znatan udio u poljoprivrednoj proizvodnji i gospodarstvu općenito. Pojava plijesni, a posljedično i okratoksina A predstavlja najveći problem u uzgoju,
proizvodnji i distribuciji ovakve vrste hrane. Valja imati na umu da zaštita proizvoda od pojave plijesni i stvaranja mikotoksina započinje već na samoj plantaži i potrebno ju je kontinuirano provoditi kroz različite proizvodne i manipulativne faze (prilikom dozrijevanja ploda, pri berbi, kod sušenja, transportiranja, skladištenja itd.).
Udio mikotoksina u sušenom voću, kao i u ostaloj hrani koja se stavlja na tržište, određuje se osjetljivim analitičkim metodama, ponajprije testom ELISA, koji je orijentacijska metoda, te HPLC-om i LC-MS/MS-om, koji su potvrdne metode. Vjerodostojnost analitičke metode usko je povezana s uzimanjem uzorka na ispravan način, kao i njegovom dobrom homogenizacijom.
Ključne riječi
mikotoksini; okratoksin A; sušeno voće; HPLC