Darivanje organa: iskustvo u održavanju moždano mrtvog donora na životu

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.24141/1/4/1/2

Petra Urbič Jurak; Zdravilišče Rogaška, Zdravstvo d.o.o., Rogaška Slatina, Slovenija
Andrej Starc; Fakultet zdravstvenih studija, Katedra za javno zdravstvo, Sveučilište u Ljubljani, Ljubljana, Slovenija

Puni tekst: engleski, pdf (2 MB)

Sažetak
Pozadina:
Moždana je smrt nepovratni biološki događaj koji podrazumijeva stalni prekid funkcija mozga i moždanog debla. Postupak transplantacije postao je uspješna metoda liječenja mnogih pacijenata s terminalnim stanjima bolesti.

Metodologija:
Uzorak se sastojao od tri skupine: liječnika, registriranih medicinskih sestara i njegovatelja. Istraživanje je provedeno u jedinici intenzivne skrbi Sveučilišnog kliničkog centra u Ljubljani, na Odjelu za anesteziologiju i intenzivno kirurško liječenje te na Odjelu za vaskularnu neurologiju i intenzivno neurološko liječenje. Podaci su prikupljeni putem upitnika i polustrukturiranih intervjua.

Rezultati:
U slučaju rada s moždano mrtvim donorima, stres utječe više na žene nego na muškarce. Zaključujemo da rad s moždano mrtvim donorom organa predstavlja specifičnu situaciju i nema mnogo zajedničkog s
čimbenicima koji utječu na ukupno zadovoljstvo zdravstvenih djelatnika. Zdravstveni djelatnici koji su neodlučni oko darivanja vlastitih organa općenito su protiv darivanja organa. Utvrđeno je da postoji nedostatak obrazovanja i komunikacije o održavanju moždano mrtvih donora na životu.

Zaključci:
Rad s moždano mrtvim donorima gotovo je rutinski posao u jedinicama intenzivne skrbi. Neki zdravstveni djelatnici percipiraju moždano mrtve donore kao i sve ostale pacijente, ali unutar definiranog protokola.

Ključne riječi
smrt mozgapostupak transplantacijemoždano mrtav donor organastresiskustva zdravstvenih djelatnika