EnglishOdnos subjektivne kvalitete života i samoprocijenjenog zdravlja
1,2 Gorka Vuletić
1 Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Lorenza Jaegera 9, 31000 Osijek
2 Škola narodnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar”, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Uvod: Danas je prepoznata važnost zdravlja za ukupnu kvalitetu života, kako pojedinca tako i skupine. Može se reći da je utjecaj oštećenog zdravlja i bolesti na kvalitetu života multidimenzionalan. Bolest ne samo da utječe u smislu fizičkih simptoma i time limitira funkcioniranje nego su tu prisutni i indirektni efekti kao što su promjene u radnoj sposobnosti, potencijalna izolacija, povećanje ovisnosti o drugima te negativna emocionalna stanja kao reakcije na bolest. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost subjektivne kvalitete života i samoprocijenjenog zdravlja te istražiti sociodemografske i zdravstvene prediktore subjektivne kvalitete života.
Metode: U istraživanju je sudjelovalo 357 odraslih sudionika, od toga 26,1 % muškarca i 73,9 % žena. Raspon dobi kretao se od 18 do 77 godina (M = 33,5, SD = 13,94). Indeks osobne kvalitete života (engl. Personal Wellbeing Index – PWI) primijenjen je za mjerenje subjektivne kvalitete života, a za multidimenzionalnu samoprocjenu zdravlja primijenjen je Upitnik zdravstvenog statusa SF-36.
Rezultati: Srednja vrijednost ukupne subjektivne kvalitete života iznosi 71,17 %SM i nalazi se u okviru teorijski očekivanoga normativnog raspona. Viša dob povezana je s nižom kvalitetom života. Međutim, treba naglasiti da je riječ o vrlo niskoj korelaciji. Samoprocijenjeni materijalni status u pozitivnoj je korelaciji s kvalitetom života i sve su dimenzije SF-36 upitnika osim dimenzije fizičko funkcioniranje značajno povezane sa subjektivnom kvalitetom života. Po pitanju prediktora kvalitete života najznačajnijom se pokazala dimenzija mentalno zdravlje, potom percepcija općeg zdravlja i bolovi.
Zaključak: Ovo istraživanje pridonosi razumijevanju čimbenika koji pridonose kvaliteti života u općoj populaciji. Rezultati ukazuju na važnost psiholoških i zdravstvenih čimbenika (posebice mentalnog zdravlja) na ukupnu kvalitetu života pojedinca te posljedično i na važnost održavanja i unaprjeđenja mentalnog zdravlja i psiholoških čimbenika u svrhu poboljšavanja opće kvalitete života pojedinaca te u konačnici stvaranja sretnijeg i funkcionalnijeg društva u cjelini.
Ključne riječi: kvaliteta života, zdravlje