Warning: "continue" targeting switch is equivalent to "break". Did you mean to use "continue 2"? in /home/magisinf/jahs.eu/wp-content/plugins/qtranslate-x/qtranslate_frontend.php on line 497
Adherencija pacijenata prema propisanoj medikaciji | Journal of Applied Health Sciences

Adherencija pacijenata prema propisanoj medikaciji

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.24141/1/4/1/1

Josip Čulig ; Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica, Hrvatska

Puni tekst: engleski, pdf (2 MB)

Sažetak
Uvod/Cilj
Adherencija se definira kao razina pacijentova pridržavanja dogovora s liječnikom o propisanoj medikaciji. Procjenjuje se da je prosječna neadherentnost pacijenta prema dugotrajnoj terapiji kod kroničnih bolesti u razvijenim zemljama oko 50%. Slaba adherencija glavni je razlog neuspješnoga kliničkog ishoda, ali i potencijalnog trošenja sredstava za liječenje komplikacija bolesti uslijed neuspješnog liječenja. Proveli smo istraživanje u Zagrebu kod bolesnika kojima je propisana dugotrajna medikacija zbog kroničnih bolesti.

Metode
Pacijenti su intervjuirani prigodom posjeta javnoj ljekarni koja je sudjelovala u ispitivanju i uzimanja lijeka za kroničnu terapiju na recept. Standardizirani intervju odobrilo je Etičko povjerenstvo i pacijentu se jamčila anonimnost. Ukupno je prikupljeno 635 anketa. Studija je planirana kao presječna. Dio pitanja odnosio se na odnos ljekarnika i pacijenta. Samo 84 ljekarnika pristalo je sudjelovati u istraživanju.

Rezultati
Prosječna adherencija prema dugotrajnoj medikaciji bila je 41,7%, dok je u kohorti pacijenata s hipertenzijom bila čak i niža (39%). Kao glavni razlog neadherencije pacijenti su navodili zaboravljivost (60%), zatim nisu bili kod kuće u vrijeme uzimanja lijeka (45,4%), ili im je uzmanjkalo lijeka (44,4%) ili je propisano vrijeme uzimanja lijeka bilo nezgodno (40,9%) odnosno uzimaju više različitih lijekova (39,5%). Također se navodi razlog da nije bilo propisanog lijeka u ljekarni, a nisu mogli dobiti zamjenu (35,9%), neki su se osjećali dobro (35,9%) ili su htjeli izbjeći neželjene učinke lijeka (29,6%). Odnos pacijent-ljekarnik sudionici u studiji različito su ocijenili (u čak pet od osam pitanja odgovori su se razlikovali statistički značajno, p < 0,05). Na primjer, samo 14,3% ispitanih ljekarnika traži od pacijenta da glasno ponovi uputu o uzimanju propisane medikacije.

Zaključak
U Zagrebu je razina adherencije pacijenata prema dugoročnoj terapiji niska. Potrebno je strateški planirati i intervenirati kako bi se ponašanje pacijenata promijenilo. Moguće je kreirati novu ulogu farmaceuta u procesu povećanja adherencije prema propisanoj medikaciji.

Ključne riječi
adherencija; pridržavanje uputa liječnika; ustrajnost; upitnik; dugotrajno uzimanje lijekova; odnos ljekarnik–pacijent; Zagreb